Mjesno udruženje penzionera Igalo, koje broji 1.000 članova i najmnogoljudnije je na području Herceg Novog, ne posustaje u pomoći svojim članovima, posebno sada kada ih je pandemija zaključala u domove i kada je njihova egzistencija apsolutno ugrožena.
Fuad Agić, predsjednik Mjesnog udruženja i član Skupštine penzionera Crne Gore, pita da li iko može živjeti kao podstanar od 150 eura penzije, ili od istog iznosa živjeti u barakama i uslovima nedostojnim čovjeka. Kako sve i da se posjeduje sopstveni stan, jesti, kupiti garderobu, ljekove, od toliko novca? Agić upozorava da će Crna Gora za 20 godina imati najsiromašnije penzionere u Evropi, zbog višedecenijske krize, tokom koje vlasnici preduzeća ili nisu uplaćivali staž radnicima ili je to bio minimalac. Unazad dvije decenije spominje postoji potreba uvođenja socijalnih kartona za penzionere, ali nijedna Vlada od obećanja nije odmakla, kaže Agić. On smatra da socijalne kartone moraju imati svi građani.
–Oni su važni zbog socijalne politike države, a od izutetne važnosti je utvrđivanje kriterijuma po kojima su neka lica kandidati za pomoć. Imamo primjere da je pojedinima, usljed izuzetno niskih primanja ili bolesti pomoć neophodna, ali da ih zbog već utvrđenih pravila Centri za socijalni rad ne prepozanaju, pa pomoć izostaje, što je nedopustivo. Naše Udruženje ima utvrđene, čini mi se, pravednije kriterijume, a to su između ostalog, ukupna primanja domaćinstva. Na primjer, ukoliko porodica prima po 150 eura penziju, drugih primanja nema, a živi u zajedici sa porodicom djeteta, pa su i podstanari, njima svakako moramo pomoći. Ukoliko imamo zajedničko domaćinstvo, gdje penzije ne prelaze 120 eura, ali žive i od izdavanja tokom sezone, onda njima ne treba dati novčanu pomoć – kazao je Agić.
Konstatuje da je novčana pomoć Vlade penzionerima, u visini 50 eura, greška, „jer kada primijenite našu metodu, pomoć će otići u prave ruke i to većem iznosu, a ovako dajete pomoć i domaćinstvima u kojima svi rade i gdje prihodi mjesečno prelaze 1.000 eura”.
Kada je riječ o zdravstvenoj zaštiti, Agić je inicirao i uspio u tome da u Domu zdravlja počnu raditi nedostajući specijalisti, a da subota postane radni dan u ambulanti u Igalu. Ka Skuštini penzionera je inicirao niz predloga, izrazivši nadu da će Vlada imati sluha da ih prihvati, a to su se svima starijim od 65 godina, skrate višemjesečna čekanja na specijalističke preglede i snimanja, omogući preuzimanje prepisanih, a ne zamjenskih ljekova, a kako kaže i obavezno snizi cijena ljekova koji su u odnosu na okruženje skuplji dva do tri puta, te ukinu participacije.
Agić je inicirao olakšavanje legalizacije objekata koji su u vlasništvu penzionera, te kandidovao predlog da se penzionerima ne naplaćuje struja od maja do oktobra ili da im se po uzoru na susjedne države mjesečno kompenzuje 250 kilovata.
–Situacija je dramatična, jer imamo 204 penzionera sa primanjinma od 160 eura. Kada je riječ o stanovanju, 48 penzionara su podstanari, a osam živi u barakama. Obećanja o dodjeljivanju placa na kom bi se gradila zgrada sa 35 stanova, mrtvo je slovo na papiru, ogorčen je Agić.
K.M.

---

Pomoć pristiže, ali nedovoljno
Agić se pita, da li je društvo u cjelini, uopšte senzibilno za probleme treće dobi. Pomoć pristiže, ali nedovoljno.
–Povodom toga, stupili smo u kontakt sa humanitarnom aktivistkinjom Milankom Stijović, pa smo lani, obezbijedili 10 obroka za penzionere koji imaju mala primanja, oboljele, ali i one koji žive kao podstanari. Uslugu i prevoz hrane, plaćali smo 20 eura mjesečno, a ova aktivnost je trajala tri mjeseca. Takođe, preko Stijović smo obezbijedili po dva metra drva za sedam porodica. U 2019/20 godini smo za naše članove obezbijedili interventnu novčanu pomoć, koja se kretala od kupovine ljekova, plaćanja računa ili kupovine hrane do penzije. Ovu vrstu pomoći smo davali za 30 penzionera u iznosu od 20 do 50 eura, kazao je Agić. Preko Crvenog krsta, za 104 penzionerske porodice su obezbijedili hranu i higijenska sredstva. Opština je omogućila da pet penzionera imaju gerontodomaćice. Osim toga na nivou grada, omogućila je 70 besplatnih karata u gradskom prevozu, dok je za 30 penzioneta to obezbijedila firma „Blue line”.